Moćna sam kad ti radiš ono što ja hoću.

#3 potreba za moći

Prva asocijacija na moć je autoritet i kontrola – ja slušam roditelje jer će me inače kazniti, ja slušam profesora jer je on autoritet, ja slušam šefa jer me kontrolir otkazom. Iz te ideje i ja pokušavam da drugi slušaju mene kad se uloge okrenu – dijete me sluša jer ja tako kažem inače ću ga kazniti, očekujem da me učenici slušaju jer sam ja profesor i znam bolje, očekujem da me zaposlenici slušaju jer ja znam najbolje kako se posao radi.

I to je temelj cijele priče naše nesretnosti – mislim da me drugi kontroliraju, i ja pokušavam kontrolirati druge.

Niti mi kontroliramo druge, niti drugi kontroliraju nas, već pokušavamo pripadati na jedini način kojeg smo dosada bili svjesni, a to je da pripadamo samo onda kada se mi ponašamo kako drugi to od nas očekuju i žele i da drugi nama pripadaju samo onda kada se ponašaju onako kako mi mislimo da trebaju. Čim stvari ne idu
ovako, vjerujemo da nam je potreba za moći ugrožena. Da bismo vratili ravnotežu, skačemo drugima po glavi pokušavajući ih uvjeriti da smo mi u pravu. I drugi to rade nama.

Zbog tog razumijevanja, mi zapravo to sve radimo sami sebi da bi preživjeli u odnosu, jer vjerujemo da pripadamo samo onda kad stvari idu onako kako mi želimo. Zapravo je moć u tome da ja odlučujem kako ti pripadam, i onda kad stvari nisu po mojem.

Moć nije kontrola drugih ljudi jer to nije moguće. Moć je vjerovanje da ja odlučujem kako, kome i na koji način pripadam i kako sam sebe vidim u različitim situacijama.